Što je simpatičnije od malog djeteta koje istražuje svijet, baca igračke, hranu, skliže se sa stolice jer ne zna sjediti, uvijek iznova udara u prepreke, sluša istu pjesmicu bezbroj puta?
Svaki trenutak mala djeca provode pokušavajući shvatiti kako svijet funkcionira: fasciniraju ih zvukovi, bacanje predmeta, umetanje, slaganje, rušenje, otvaranje, zatvaranje, prelijevanje, prskanje…

Umetanjem, slaganjem i sklapanjem neprekidno ispituju odnos prostora i volumena. Intrigiraju ih stranice knjiga, ručke na vratima i sl. Boravak u jaslicama djeci ove dobi dobra je i poticajna dopuna života u obitelji. Pretpostavka uspješnog rada s djecom ove dobi je razumijevanje načina na koji ona uče te onoga što je poticajno za njihov socijalni i emocionalni razvoj. Odgojitelji prihvaćaju i proširuju ono što nagonski djeca rade, nadograđuju njihove interese, ne ograničavaju ih neprestano zabranama, ali u isto vrijeme postavljaju čvrste i realne granice koje su nužne s obzirom na fizičku nestabilnost u kombinaciji s njihovom istraživačkom prirodom.
Dječji osmjeh i radost na licu najbolji su pokazatelji pozitivnog djelovanja sredine na razvoj djeteta. Dijete treba voljeti onakvo kakvo jest, a ne kakvo bismo željeli da bude, omogućiti mu da upozna onaj „mali svijet“ koji ga okružuje i pomoći mu da se jednog dana snađe u velikom svijetu. Treba mu osigurati uvjete i mogućnosti za razvoj da može otkriti ljepotu koja ga okružuje.